Kategorija zaštite : strogi rezervat
Godina proglašenja:1985.
Površina: 1.175 ha (manji dio ove površine, oko 191 ha, nalazi se u Karlovačkoj županiji, na području Grada Ogulina)
Položaj: na području Grada Novog Vinodolskog i Općine Mrkopalj (Gorski kotar)
Nadmorska visina:1.000 - 1.335 m
Flora: runolist (Leontopodium alpinum), stijenjarski šaš (Carex rupestris), austrijski divokozjak (Doronicum austriacum), siva ljepika (Adenostyles alliariae), ljubičasti mliječ (Cicerbita alpina), planinski kotrljan (Eryngium alpinum), brojne šumske vrste bilja, paprati, mahovine...
Fauna: medvjed (Ursus arctos) i brojni drugi šumski sisavci, troprsti djetlić (Picoides tridactylus), crna žuna (Dryocopus martius), sova ušara (Bubo bubo), planinska gušterica (Lacerta vivipara), velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi), crni daždevnjak (Salamnadra atra), bogatstvo beskralješnjaka Vegetacija: mješovita bukovo-jelova šuma, šuma jele na kamenim blokovima, vegetacija stijena i visokih zeleni („planinski vrtići“)
Zanimljivosti: Ratkovo sklonište u polušpilji podno jedne od mnogih visokih i vertikalnih stijena.

Bijele stijene i Samarske stijene jedini su strogi rezervat u Primorsko-goranskoj županiji. To je područje s najstrožim režimom zaštite. U Hrvatskoj postoji samo još jedno područje s takvim režimom zaštite – Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu. U strogom rezervatu sve je podređeno očuvanju izvorne prirode. Čak i za skupno posjećivanje s ciljem obrazovanja te za istraživanja potrebno je ishoditi dopuštenje nadležnog Ministarstva. Zbog divlje prirode, nedostupnog krškog terena s brojnim ponikvama, stijenama i kamenim tornjevima Bijele i Samarske stijene teško su prohodne izvan označenih putova, ali zapravo niti nije dozvoljeno napuštati označene putove. Upravo zbog svoje divljine i nepristupačnosti zadržale su iskonske značajke nedirnute prirode, što se duboko doimlje svakog namjernika.

Rezervat je smješten u središnjem dijelu planinske skupine Velike Kapele u Gorskom kotaru. Veliku Kapelu izgrađuju tri usporedna planinska niza, a Bijele i Samarske stijene pripadaju srednjem nizu. Taj planinski niz započinje kod Mrkoplja Čelimbašom (1089 m), nastavlja se preko Velike i Male Crne kose (1223 m i 1163 m), na Samarske (1032 m) i Bijele stijene (1335 m), a zatim ide dalje preko Velike Javornice (1375 m) koja je najviša točka toga niza. Bijele i Samarske stijene građene su od uslojenih vapnenaca i gromadastih vapnenačkih breča što im daje posebno obilježje razvedenoga krškog reljefa. Odlikuju se neobičnim stjenovitim oblicima, oštrim nazubljenim vrhovima, liticama visokim do 50 metara, tornjevima, žljebovima, uskim prolazima i pukotinama, kamenitim ljuskama, dubokim ponikvama u kojima se ponegdje zadržava vječni snijeg... Sva ta riznica kamenih oblika ispremiješana je sa šumskim svijetom iz kojeg izviruju pojedine stjenovite skupine, što im daje divlji, teško prohodan, ali i estetski neobično lijep izgled.

Bijelim i Samarskim stijenama prilazi se šumskom bijelom cestom iz mrkopaljskoga Vojnog Tuka (3 km od Mrkoplja i 18 km od Delnica) preko Matić-poljane i dalje do Mlečikova luga, odakle se odvaja planinarska staza za Samarske stijene. Dva kilometra dalje odvaja se i staza za Bijele stijene. Cesta vodi dalje prema Jasenku pa je do Bijelih i Samarskih stijena moguće stići i s te strane.

Od parkirališta pod Samarskim stijenama (naziv toga područja je 13. kilometar), markiranom stazom prema Ratkovom skloništu. Otud se treba vratiti do posljednjeg raskrižja (5 minuta) i skrenuti lijevo za vrh Samarskih stijena. Ispod vrha vidljiv je odvojak udesno koji treba koristiti za povratak. S vrha put vodi strmo nizbrdo (na raskrižju nakon strmoga dijela nastavite ravno) do izlaza na šumsku cestu. Za 20-ak minuta laganoga hoda cestom se dolazi nazad do parkirališta.