|
Mljet je
naoko nerazvedeni izduženi otok, širok prosječno 3 km, a dugačak 37
km. Prirodoslovno to je otok osebujnosti i kontrasta.
Zakonom
o izmjenama Zakona o proglašenju zapadnog dijela otoka Mljeta Nacionalnim
parkom (NN 13/97) definira granice Nacionalnog arka “Mljet” na slijedeći
način:
"Područe Nacionalnog parka "Mljet" obuhvaća zapadni dio
otoka Mljeta, Veliko i Malo jezero i uvalu Soline, te morski pojas šrine
300 m od najizbočnijih rtova otoka Mljeta i pripadajućih otočića, ukupne
površne od 5375 ha. Kopnena granica NP "Mljet" počnje s južne
strane otoka od uvale Procijep, te od te točke ide prosjekom u smjeru
sjeveroistoka do kote 206, od te kote spuša se prosjekom u smjeru sjevera
na cestu kod Crne klade (183 m), nastavlja se prosjekom u smjeru sjevera
preko kote 229 do kote 185, skreće sjeveroistočno hrptom do kote 239,
spušta se prosjekom u smjeru sjevera sredinom Ivanjeg Polja do kote
172, nastavlja se hrptom u smjeru sjeveroistoka do kote 170, te dalje
prosjekom u smjeru sjevera do uvale Velika Tatinica. Od uvale Velika
Tatinica granica se nastavlja morskim putem prema zapadu zaobilazeći
otok Mljet u odlomcima pravaca, koji su položni od točke do točke u
moru na udaljenosti od 500 m od najistaknutijih rtova otoka Mljeta,
odnosno pripadajućih otočića, obuhvaćajući svo otočje i more uz dio
otoka koje je proglašen Nacionalnim parkom. U sklopu 9AFF Programa,
u 9AFF-004, računaju se sljedeći otoci, otočići i hridi: Mljet
(CI-068,
zapadni
dio
s naseljima: Goveđari, Babine
kuće,
Njivice
,
Pomena, Pristanište, Velika Loza, Polače, Tatinica, odnosno,
zapadno
od 17°27'E
),
Vanji Školj (CI-831),
Utrnji Školj (CI-965), Sv. Marija (CI-962), Štit (CI-814), Pomeštak
(CI-367), Glavat (CI-362), Galicija (CI-961), Crna Seka (CI-830), Maslinovac,
Moračnik (CI-365), Ovrata (CI-516), Tajnik (CI-369), Kobrava (CI-363),
Kula (CI-829)...
Kao jedinstveni primjer osebujne vegetacije, sa Velikim
i Malim jezerom kao geološkim i oceanografskim fenomenima u kršu, ovo
područje je značajno i poznato i u svjetskim razmjerima. To je područje
predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava
u Jadranu. Nacionalni park "Mljet" proglašen je područjem
posebne namjene poradi:
• Jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina
i brojnih otočića, te bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu
iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja
u kamenu. Njegova vanjska obala, otvorena južnom moru, strma je i puna
"garma" - urušenih pećina. Obala okrenuta kopnu i buri niža
je i pristupačnija;
• Sustava slanih jezera što predstavljaju jedinstveni geološki i oceanografski
fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerima. Ova dva jedinstvena
morska jezera, bila su prvotno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje
sve do početka kršćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se
endemične dalmatinske biljke, s ljepoticom, dubrovačkom zečinom na čelu;
• U pitomom mediteranskom kraškom krajoliku doslovno skrivenih dviju
prirodoslovnih osobitosti. Jedna osobitost su tipična kraška podzemna
staništa: polušpilje, špilje i jame, a druga su mljetske "blatine",
na našim otocima rijetke pojave povremenih boćatih jezera koja povremeno
presušuju. O njihovom živom svijetu danas još uvijek znamo malo. Poznato
je samo da se u njima stoljećima lovilo jegulje i močvarne ptice budući
su povezana morem.
• Lijepo razvijenog bogatog šumskog pokrova što je donedavna prekrivao
velike površine obala Mediterana, a danas se rijetko kao ovdje zadržao
u svom izvornom obliku. Na području mljetskih jezera šuma se spušta
do samih obala, stvarajući ugođaj netaknute prirode.
• Otočića Svete Marije sred Velikog jezera s drevnim benediktinskim
samostanom i crkvom koji datiraju iz 12. stoljeća. Otočić je poradi
svog izuzetnoga estetskoga ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije
svojevrsni simbol otoka i Nacionalnog parka "Mljet".
• Lokaliteta Polače kao sklopa kulturno-povijesnih znamenitosti s rimskom
palačom i fortifikacijskim sklopom, te starokršćanskim bazilikama uklopljenim
u živopisan, od vjetrova zaštićeni zaljev.
• Izuzetne kulturno-povijesne baštine, koja u neprekinutom slijedu od
vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, Dubrovačke republike, doseže
sve do današnjih dana života suvremenoga čovjeka koji je ovdje stvorio
stabilne uvjete života u suglasju s netaknutom prirodom.
Fenomen sustava jezera proslavio je otok Mljet širom svijeta. Veliko
jezero površine 145 hektara, te dubine do 46 metara i Malo jezero površine
24 hektara i dubine do 29 metara, svojim tajnama privlače prirodoslovce,
te i druge znatiželjnike i zaljubljenike u prirodu različitih profesionalnih
i osobnih usmjerenja.
Bujna vegetacija otoka, poglavito područja Nacionalnog parka, pribavila
je Mljetu atribut "zelenog otoka". Danas na Mljetu raste čak
pet različitih tipova šuma. Ostaci mediteranske prašume, izvorne šume
crnike, prisutni su samo fragmentarno, a najbolje su očuvani kao niska
šuma panjača u predjelu Velika dolina. U drugim područjima ta je šuma
nadomještena makijom, garizima, kamenjarima, te prostranim šumama brzorastućeg
alepskog bora koji je preuzeo primat nad biljnim vrstama drugačijeg
senzibiliteta. Uz šume, biološki su osobito značajna i neka druga staništa:
priobalne pješčane dine, strme i visoke obalne stijene kao i one u unutrašnjosti
otoka, te bilje obalnih grebena.
Izvor: http://www.np-mljet.hr/o_nacionalnom_parku.html
|
